Jedna od želja fudbalera koji su dosanjali dečačke snove da zaigraju u najelitnijem rangu, brane boje kluba za koji su od malena navijali, izgrade internacionalnu reputaciju, svakako je i ona koja se odnosi na način okončanja duge karijere. Poznato je kako mnogi maštaju da „kopačke okače o klin“ baš tamo gde su i ponikli guleći kraste sa kolena zadobijenih na utakmicama najmlađih selekcija.
Taj san je dosanjao i Marko Blažić (1985) jedan od najboljih mladenovačkih fudbalera svih vremen. On je nakon odigrane polusezone u dresu zonaša sa Selterasa i dogovora sa klupskim rukovodstvom predvođenim predsednikom Bojanom Ralićem, odlučio da prihvati funkciju sportskog direktora i pomogne u ostvarivanju zacrtanog cilja – plasmana u republički rang takmičenja.
Кada je 2008. godine kao želja tadašljeg trenera Aleksandra Jankovića prešao iz Čukaričkog u Crvenu zvezdu, a zatim na Кup utakmici baš protiv kluba iz kojeg je stigao u Ljutice Bogdana 1 debitovao i postigao gol iz penala jer je četvrtfinalni susret najmasovnijeg srpskog fudbalskog takmičenja završen rezultatom 1:1 (penalima 3:0 za Crvenu zvezdu), Marko Blažić među svojim vršnjacima u Mladenovcu poznatiji kao Čaplja, ili za neke kao Deskov (nadimak dobijen po ocu Desimiru Desku Blažiću) postao je prvi Mladenovčanin koji je kao profesionalac zaigrao u najtrofejnijem srpskom fudbalskom klubu.
Iako je u periodu od 1997. do 1999. godine bio član mlađih selekcija Crvene zvezde, put do ponovnog povratka na Topčidersko brda vodio ga je preko Poleta iz Mirosaljaca (2003-2004), beogradskog Radničkog (2004 godina) , OFК Mladenovca (2005-2006) i Čukaričkog (2006-2008) za koji je nastupio na 64 utakmice i postigao 11 golova.
Za seniorski tim Crvene zvezde odigrao je 35 utakmica, upisao se četiri puta u strelce i u klupske istorijske spise ušao kao jedan od onih fudbalera koji su se okitili trofejem, jer mu je 5. maja 2010. godine trener Ratko Dostanić u finalu nacionalnog Кupa koji je Crvena zvezda osvojila pobedivši novosadsku Vojvodinu rezultato 3:0, ukazao poverenje u završnici susreta kad ga je u 80. minutu uveo u igru umesto Aleksandra Jevtića.
Nakon tri provedene godine u Crvenoj zvezdi, Blažić je započeo evropsko fudbalsko putešestvije gradeći plodnu internacionalnu karijeru. Nastupao je za slovački Ružemberok, zatim za Amkar iz Perna u periodu kada je ruska fudbalska liga bila u ekspanziji i nacionalni šampionat među pet najkvalitetnijih u Evropi. Mladenovčanin je zaigrao i za uzbekistanski Bonjudork sa kojim je osvojio fudbalski kup ove centralno azijske države i za taj klub nastupio u azijskoj Ligi šampiona. Nosio je i dres i kazastanskog Atiraua , da bi ponovo usledila njegova srpska fudbalska epizoda. Odigrao je jednu sezonu u niškom Radničkom , a zatim svoje najlepše fudbalske trenutke doživeo je u Grčkoj gde je najpre zaigrao za Ael Кoloni iz kojeg je iste sezone prešao u Lamiju sa kojom je izborio plasman u najelitniji rang takmičenja, postao miljenik navijača, sinonim za borbenost što su klupski čelnici znali da nagrade tako da je postao kapiten tima iz istoimenog grčkog grada.
U junu 2019. godine kao slobodan igrač u svoj trideset i trećoj godini iz Lamije je prešao u reove Apolon Smirne u kojoj je nekad blistave trenutke doživljavao i Zvezdin trener Vladan Milojević, tako da ovaj klub odavno gaji posebno uvažavanje prema srpskim fudbalerima i ne čudi njihova odluka da Marku Blažiću ponude ugovor kada se igračka karijera mladenovačkog fudbalskog bisera svih vremena približila zalasku.
Po povratku u srpski fudbal nastupao je za Rad, beogradski IMT, Ušće i OFK Mladenovac u kojem je i započeo fudbalsku karijeru.
